Otvara ulazna vrata, snazno njima lupa o komodu a zatim hitro podiže pogled ka njoj dok stidljivo u grču uvlači vrat u ramena. Okreće se bezglavo u hodniku neznajući gde sa cipelama. Skida kaput, pokušava da ga zakači na čiviluk ali ovaj pada. Skrivajući znatiželju kraičkom oka osmatra sobu. Seda na krevet, gužva prekrivač, te ga namešta kao da je važno.
"Hej, odakle ti ovaj drimkečer?"
Čuje se zujanje džezve iz kuhinje i njen glas "Hmmm, poklonio mi ga je jedan stari prijatelj."
Joel: What a loss to spend that much time with someone, only to find out that she's a stranger.
Polako počinje da ključa "Znači pijemo Tvoju tursku?" -dovikuje prijateljski zajedljivo.
Čuje se šum nadižuće pene "Bez šećera ono beše?" -pita kao da ne zna.
Čuje se škripa njenih papuča i dve šolje se pojavljuju u dovratku.
Clementine: Drink up, young man. It'll make the whole seduction part less repugnant.
U polu mrku stoje nemi pogledi uprti jedan u drugi.
"Izgledaš kao da si se promenila."
pauza
"Jesi li?"
pauza
Par reči, oseća se olakšanje u glasu, dijalog postaje skoro intenzivan, neko se nasmeje, nož kao da donese muk.
Čim jedno od njih dvoje skupi hrabrosti da opet progovori ciklus se ponavlja.
I opet.
pauza Joel: Sorry, I'm just... trying to be nice.
I opet.
Nemamo li tema za razgovor zato što smo već rekli sve?
Nervozno namešta frizuru.
Ili je zato što se više ne poznajemo uopšte?
Joel: Constantly talking isn't necessarily communicating.
Kao da polako postaje anksiozan prekide je:
"Ili pokušavamo da budemo ono što smo bili, trudeći se da sakrijemo što jesmo ne znajući čega se to sećamo a šta je ono što bismo sada voleli čuti?"
Clementine: I don't need nice. I don't need myself to be it, and I don't need anybody else to be it at me.
Napetost curi niz zidove, guste uspomene čine udah sve plićim, pitanja grizu bubne opne, svrbi vrh jezika ali istinu niko da pljune.
"Vredno je svaku paru, ali je je*eno preskupo."
Oči bi da usne, ali nema ko da čuva san.
Usne bi da sapnu ali ko će čuti.
Grudi bi da zagrle ali ruke ni da maknu.
Clementine: This is it, Joel. It's going to be gone soon.
Joel: I know.
Clementine: What do we do?
Joel: Enjoy it.
Razum da voli kao detinja duša ne može.
Joel: Can you hear me? I don't want this any more! I want to call it off!
Stvarnost ne može da oduševi maštu.
Joel: Sand is overrated. It's just tiny, little rocks.
Ustreptala uspomena retko proizvode novi drhtaj.
Joel: Mierzwiak! Please let me keep this memory, just this one.
...dobro poznatim strancima, u gužvi usamljenima, što znaju da su nekuda krenuli ali, u potrazi za izbledelim uspomenama, zaboraviše kuda.
"Hej, odakle ti ovaj drimkečer?"
Čuje se zujanje džezve iz kuhinje i njen glas "Hmmm, poklonio mi ga je jedan stari prijatelj."
Joel: What a loss to spend that much time with someone, only to find out that she's a stranger.
Polako počinje da ključa "Znači pijemo Tvoju tursku?" -dovikuje prijateljski zajedljivo.
Čuje se šum nadižuće pene "Bez šećera ono beše?" -pita kao da ne zna.
Čuje se škripa njenih papuča i dve šolje se pojavljuju u dovratku.
Clementine: Drink up, young man. It'll make the whole seduction part less repugnant.
U polu mrku stoje nemi pogledi uprti jedan u drugi.
"Izgledaš kao da si se promenila."
pauza
"Jesi li?"
pauza
Par reči, oseća se olakšanje u glasu, dijalog postaje skoro intenzivan, neko se nasmeje, nož kao da donese muk.
Čim jedno od njih dvoje skupi hrabrosti da opet progovori ciklus se ponavlja.
I opet.
pauza Joel: Sorry, I'm just... trying to be nice.
I opet.
Nemamo li tema za razgovor zato što smo već rekli sve?
Nervozno namešta frizuru.
Ili je zato što se više ne poznajemo uopšte?
Joel: Constantly talking isn't necessarily communicating.
Kao da polako postaje anksiozan prekide je:
"Ili pokušavamo da budemo ono što smo bili, trudeći se da sakrijemo što jesmo ne znajući čega se to sećamo a šta je ono što bismo sada voleli čuti?"
Clementine: I don't need nice. I don't need myself to be it, and I don't need anybody else to be it at me.
Napetost curi niz zidove, guste uspomene čine udah sve plićim, pitanja grizu bubne opne, svrbi vrh jezika ali istinu niko da pljune.
"Vredno je svaku paru, ali je je*eno preskupo."
Oči bi da usne, ali nema ko da čuva san.
Usne bi da sapnu ali ko će čuti.
Grudi bi da zagrle ali ruke ni da maknu.
Clementine: This is it, Joel. It's going to be gone soon.
Joel: I know.
Clementine: What do we do?
Joel: Enjoy it.
Razum da voli kao detinja duša ne može.
Joel: Can you hear me? I don't want this any more! I want to call it off!
Stvarnost ne može da oduševi maštu.
Joel: Sand is overrated. It's just tiny, little rocks.
Ustreptala uspomena retko proizvode novi drhtaj.
Joel: Mierzwiak! Please let me keep this memory, just this one.
...dobro poznatim strancima, u gužvi usamljenima, što znaju da su nekuda krenuli ali, u potrazi za izbledelim uspomenama, zaboraviše kuda.
Нема коментара:
Постави коментар