субота, 10. септембар 2011.

Dupli standardi...

Drugarica u komatoznom stanju od alkohola povraca u parku. Ja joj drzim kosu. Sutra, to ce biti samo jos jedno smesno iskustvo koje nas je zblizilo na nekom cudnom nivou.
Momak uradjen kao stoka. Mislim se, ajde sutni ga sad, bar nece imati snage da ti drobi nesto.

"Macko, necemo se videti danas, moram da se vidim sa drustvom iz osnovne." To je ok, neka se vidi sa njima danas, nas dve smo zajedno svaki dan, ko zna kada ce ih videti ponovo.
"E, ipak cu danas sa ekipom da picim kantere." Znaci ne mogu da verujem da ces da mi sad pokvaris planove da bi igrao jebene kantere.

"Volim te." Naravno da me voli, kroz sta smo sve prosle. "Volim i ja tebe."
"Volim te." O.o Dodjavola. "Totalno tvoj problem."

Ne znam kako si to mogla da uradis, totalno si me sjebala. Resicemo. Moramo.
Brate, zajebao si. Game over.

"Covece, ubi me alergija, ne mogu da gledam vise". Hoces da trknem do apoteke, da ti donesem casu vode, da ti zovem taksi?
"Znaci, kako me rastura glava, ne mogu da stojim na nogama." Kako me rastura glava, nja nja... Ozbiljno, matori?

U teoriji momak nam je, izmedju ostalog, prijatelj.
Opet, u praksi, nekako nikad ne dobija isti tretman.

Zato sto prijatelje biramo pazljivo?
Zato sto olako ulazimo u veze?
Zato sto znamo da je on samo jedan od ko zna koliko njih?

Mozda smo lazovcine, samo koga lazemo?





Нема коментара:

Постави коментар