недеља, 29. април 2012.

I dok jutro priča...

Sedela je na sredini sobe, na sivoj ivici velike tapacirane stolice . Dok je svako stopalo svojim putem trazilo po jedan na podu usnuli balon, njena kolena su se ljubila. Iz kuhinje je tracak svetlosti kroz jedva odskrinuta vrata sale, u kojoj je sedela, obasjavao njen duboki sivo-smedji razdeljak, davao sjaj njenim golim listovima i pozivao na blud.
Iz muklog ugla,  Evorina "Ingrata" saptala je klasicnim tonovima, koji su je nepogresivo bacali tacno tamo gde joj je bilo najteze da ode. Skoncentrisana na svaki svoj nepotrebno zgrceni misic, krutost  udova koja nije u skladu sa njihovom duzinom, pokusavala je da razveze svoj um i dopusti tonovima da podmazu zupcanike u njenim kostima. Gorki, opori miris koji je nekada nosila njena majka nezaustavljivo je uvlacio u vrtlog uspomena sve dok nije osetila stisak saten trake oko skocnog zgloba, miris laka u kosi, nezno grebuckanje tila oko struka. Tako je refleksinim istezanjem risa uz grcenje noznih prstiju  laganim iskorakom zakoracila u sebe od pre mnogo godina. Ona tada, je volela da se igra balonima. Nezno ih je pritiskala, setala po parketu, pustala njih da vode nju. U zabludi da oni vode nju, posla je naivno u zagrljaj jednom od njih.
Kada je trebala da se u nazad izvije sve dok joj to sam gusti vazduh dopusta, naletela je na barsunaste, vazduhom istim pune, nejegove grudi. Ogledalo, u kome je posmatrala onu sebe koju je poznavala, se u trenutku trebalo razbiti o meki drveni pod. Ali nije. Elegantno-ustogljeni pokreti joj se ucinise namrtvo dosadnim te je pustila njegove kukove da je vode kuda kod da je ovaj omamljujuci ritam vodio. Izdisao je cistu zelju, strast vodjenu znatizeljom, pomalo suputanu postovanjem sa mrvom straha. Upijala je sa lakocom njegovu prirodnu iskrenost, pustajuci biceve svoje kose da mu nezno miluju obraze. Intenzivni pogled skinuo joj je osmeh sa lica, poterao zmarce niz kicmu i uterao nesigurnost u kolena.Duboki glas odmotavao je svako klupce koja je od same sebe krila, golicao zivac po zivac, u cemu je vidno uzivao. Teski dah, prekinut dubokim udisajem poneo se kao dobro znani gost. Prosetavsi se njihovim telima ostavio ih je nage jedno kraj drugog. Za tren, kao da je pokusala da se skrije, ali joj nije dao. Odlucno je svojim neizdrzivo vrelim, sakama zgrabio njene, drhtavo ledene. Toliko bez truda je topio ono sto je ledila vec dugo da joj se ucinilo kako voda lije niz njene laktove.I lila je. Spajala ih na mestima od kojih su oboje na svoj nacin bezali. Brojanica na  ruci parala joj je kozu, slicno onako, kako je njena burma sekla kovitlac njegovih misli. Haos koji ih je odavno obuzeo, mogao je lako prerasti u harmoniju, da nemilosrdni vetak nije pokidao okna. Zaledio je kapljicu znoja sto joj se u ugao usne ususkala. A kako vatra iznutra nije prestala da bukti, sve se u trenu, u belu paru pretvori.









Нема коментара:

Постави коментар